Župna crkva Svete Katarine
Sagrađena je 1888. godine u stilu visokog historicizma. Glavni oltar za novu crkvu izradio je od mramora poznati riječki majstor Pietro Rizzi, a slikar Giovanni Fumi, podrijetlom iz Venecije, izradio je sliku sv. Katarine koja se nalazi iznad svetohraništa. Svod u svetištu oslikao je 1910. godine Ferdinand Ludwig iz Senja. Iz stare crkve su prenesene orgulje i barokna kamena krstionica koja se sada nalazi ispod kora. U crkvi se čuva i barokni relikvijar s moćima sv. Katarine.

Kapela Sv Katarine
Nalazi se u skrovitom zelenilu malenog parka. Pretpostavlja se da potječe iz doba predromanike. U XV. stoljeću već je bila veoma trošna te je nakon popravka 1498. godine ponovno posvećuje modruški biskup Kristofor.

Kapela Sv. Josipa
Prvotno je bila svetište barokne jednobrodne crkve sv. Katarine. Crkveni oltar, nekad glavni oltar barokne crkve sv. Katarine, sagradili su Jacopo Businello i Antonio Capovilla pod utjecajem venecijanskih majstora koji u ovim krajevima grade barokne "zlatne oltare".

Kapela Sv. Fabiana i Sebastiana
Nalazi se izvan mjesta, nedaleko križanja Jadranske magistral ne ceste i ceste za Bribir. Projektirana je u historicističkom, neobaroknom stilu. Unutrašnjost crkve je skromno uređena, i tu se čuvaju razni zavjetni darovi. Ova zavjetna crkva posvećena svecima zaštitnicima od kuge i kolere sagrađena je sredinom XIX. stoljeća.

Kapela Sv. Jurja
Pretpostavlja se da je njezin naj starij i dio sagrađen u doba pred-romanike (IX.-XI. stoljeće) na mjestu kasnoantičke spekule, vojničke stražamice. Posvećena je najpopularnijem svecu srednjega vijeka, sv. Jurju, kojeg se često povezuje s pretkršćanskom poganskom tradicijom "Zelenog Jurja" što simbolizira dolazeće proljeće.

"Toč" - Mlin za masline
Posljednji selački toč sagrađen je od kamena uzetog s obližnjih rimskih ruševina, vjerojatno u XVIII. stoljeću. Sadrži monolitni kameni kotač, prešu za cijeđenje, te "kamenice", kamene posude za čuvanje ulja i raznovrsne drvene posude. Danas je to zanimljiv i vrijedan spomenik maslinarstvu. Zgrada s potpuno sačuvanim postrojenjem i opremom dugo je godina bila osebujan galerijski prostor.

Općeniti selački naziv za sve izvore vode je "polača". Posljednja polačanakojoj je uređeno "pe-rilo", prostor za pranje, nalazi se ispod crkve sv. Katarine i predstavlja zanimljiv spomenik pučkog graditeljstva.

Na zidu pored izvora nalazi se mozaik, rad akad. slikara Hajrudina Kujundžića, a prikazuje Selčanku u narodnoj nošnj i koja dolazi na vodu s "brentom".

Da bi se smanjile ljetne žege Ugarska pomorska gubernija dala je 1796. godine sagraditi veliku vodospremu, o čemu postoji memorijalni natpis na vanjskom zidu. Vodosprema je ograđena visokim zidom, a na uglu je u malenoj niši kapelice postavljen kip sv. Ante. Slična vodosprema "štirna" sagrađena je i na predjelu Brdo.